Digitalno tržište: Zaštita potrošača u Republici Srpskoj

Kao i druge zemlje u svijetu, Bosna i Hercegovina je pogođena digitalnom i tehnološkom revolucijom 21. vijeka. Slijedom toga, neophodna je izmjena postojećeg zakonodavstva, a koje bi bilo relevantno za pravna pitanja koja nastaju kao posljedica korištenja modernih tehnologija. Zakonski okvir koji se odnose na zaštitu potrošača, a posebno u vezi sa zaključenjem ugovora na daljinu, kao i ugovori za kupovinu digitalnih proizvoda neophodan je u procesu digitalne i tehnološke revolucije. Pored toga, pojam zaštite potrošača je ključni faktor za rast, već uveliko prisutne elektronske trgovine. Sa druge strane razvoj digitalnog tržišta uslovljen je činjenicom da li potrošači razumiju njihova prava i obaveze, a kada ulaze u trgovinske transakcije. U kontekstu digitalnog tržišta, pitanje zaštite potrošača fokusirano je na kupovinu roba i usluga, kao i kupovinu digitalnih proizvoda, putem modernih sredstava komunikacije, kao što su sredstva komunikacije putem Interneta. Posmatrajući Republiku Srpsku, kao jednog od entiteta Bosne i Hercegovine, postavlja se pitanje koja prava i obaveze imaju potrošači koji aktivno učestvuju na digitalnom tržištu.1 Analiza posotojećeg Zakona o zaštiti potrošača Republike Srpske (Zakon), trebala bi dati odgovor da li i u kojoj mjeri su potrošači Republike Srpske zaštićeni kao učenisci na digitalnom tržištu. Bez sumnje, Zakon se odnosi na zaštitu potrošača, a u vezi sa kupovinom roba i usluga, kao i na prodaju istih. Međutim, isitim zakonom je predviđena mogućnost zaključenja ugovra na daljinu, pri čemu i u tom slučaju zakon obećava zaštitu potrošača čak i u slučaju trgovinske transakcije nastale putem sredstava za komunikaciju. Prema tome, za Zakon se može reći da je djelimično relevantan za uslove digitalnog tržišta. Takođe, pored pitanja nivoa zaštite potrošača na digitalnom tržištu, a koja je u nekom smislu garantovana ovim Zakonom, postavlja se pitanje nivoa primjene Zakon u realnim životu.