Elektronska trgovina: pravni okvir elektronskog ugovaranja u Republici Srpskoj

Ugovori su postali toliko uobičajeni u svakodnevnom životu da većinu vremena nismo ni svjesni da smo iste zaključili. Kod tradicionalnih ugovora postoje određeni zahtjevi u pogledu pravosnažnosti, kao što su sporazum, naknada, ugovorna sposobnost i zakonit predmet ugovora. U modernom, brzom životu više nije moguće ograničiti posao samo na tradicionalne ugovore, tj. na papir koji su ugovorne strane potpisale rukom. Ako pogledamo prošlu deceniju, moramo imati na umu da je novi način komunikacije učinio neophodnim nove vrste elektronskih sporazuma. Sasvim je tačno da je danas moguće završiti kompletnu transakciju u sekundi, u kojoj će obe strane jednostavno staviti svoj digitalni potpis na elektronski primjerak ugovora. U uslovima sve veće upotrebe elektronskih ugovora, kao mnogo bržeg načina poslovanja, potrebno je iste pravno regulisati. Naravno, između tradicionalnih i elektronskih ugovora postoji jedna bitna razlika: elektronski ugovori moraju biti zaključeni u elektronskom obliku i ne postoji papirni primjerak ugovora niti svojeručni potpis. Zahvaljujući postojanju pravnog okvira za elektronske ugovore, nema sumnje da su elektronski ugovori pravno izvršni i pravosnažni isto kao i tradicionalni ugovori. Ovaj rad razmatra opša pravila o elektronskom ugovaranju (e-ugovaranju) i predlaže tumačenje o tome kako Republika Srpska reguliše elektronsko ugovaranje ili pokušava da reguliše elektronsko ugovaranje.

Contracts have become so common in daily life that most of the time we do not even realize that we have entered one. For traditional contracts, there are some required elements for validity, such as an agreement, consideration, contractual capacity and lawful object. In the modern fast life, it is not possible anymore to limit a business only to traditional contracts, which means to a piece of paper signed between contractual parties by hand. If we look at the past decade, we need to bear in mind that new way of communication made new types of electronic agreements necessary. It is quite true that today it is possible to complete a whole transaction in seconds, with both parties simply affixing their digital signatures to an electronic copy of the contract. In terms of the increasing use of electronic contracts, as a much faster way of doing business, it became necessary to introduce a legal regulation on it. Surely, between traditional contracts and electronic contracts there is one main difference; electronic contracts must be concluded electronically and there is no hard copy of the contract or papers nor signatures made by hand. Thanks to the existence of a legal framework of electronic contracts, there is no doubt that electronic contracts are as legally enforceable and valid as traditional contracts. This work considers general rules on electronic contracting (e-contracting) and proposes an interpretation on how the Republic of Srpska regulate electronic contracting or attempt to regulate electronic contracting.